Download Migracije PDF

TitleMigracije
File Size6.2 MB
Total Pages532
Document Text Contents
Page 266

264

M. Sivrić, Migracije... 1667.–1808. H. Z. - VI/03

orto et tre botege et li denari stano dati in mane deli miei epitropi p(er)
distributione delo mio testament(ar)io). Isto tako ostavlja legat od 30 dukata
ženi Ivana Ljevačića iz Dubrava, majci Antunovoj, koji bi se uručili u dva
obroka po 15 dukata (Item lasso alla uxor de Ivan Lieuazich de Dubraue
matre de Antonio ducati trenta in due volte v(idelicet) a duos XV p(er) volta
de li mei primi denari).528

U drugoj polovici 15. i tijekom 16. stoljeća Miloradovići se spominju u
više naselja na području Dubrovačke Republike, od Imotice do Dubrovnika.529
Već 1459. u Notarijatu nalazimo oporuku Ruse, kćeri Bogdana Miloradovića,
služavke Galeaza Brugnolija, a 1471. i oporuku Maruše Stanka Miloradovića.
U Matrikoli lazarina oko 1531. upisan je Lubi(n)cho Miloradović.530 Vladi-
slava pok. Nikole Miloradovića, reč. Lužanina, ostavila je oporuku u Notari-
jatu 1553.531 Godine 1604. zabilježen je knez Stjepan Miloradović, kao
sudionik na zboru “svega Popova i Zažablja” u Ravnom.532 Pri podjeli parcela
feudalaca i muslimanskih seljaka u Zažablju, Popovu i Trebinju, Mlečani su
nagradili s dvije parcele i Tadiju Miloradovića iz Mostara.533 U pismu
kotorskog providura Paula Gradeniga 1645., uz veći broj narodnih prvaka,
spominje se i vojvoda Stjepan Miloradović.534 Ne znamo u kakvu je odnosu s
knezom Stjepanom Miloradovićem spomenutim 1604. godine u Ravnom.

U maticama župe Grad u Dubrovniku spominju se prvi put 1652.
godine535, kada je upisano ime vojnika Pavla Miloradovića. U upisu 27.
siječnja 1661. izričito se kaže da su iz Popova. Tom se prilikom spominje
Damjan Miloradović iz Popova, i njegova kći Klara, udana za Grgu Ivanova
iz Orahova (Dola) u Popovu.536 Vukicije Miloradović, također iz Luga (u
Trebinjskoj šumi), upisan je 13. siječnja 1562. kao dužnik Ivana Stjepanova
Starca, trgovca u Dubrovniku.537

528 DAD, Test. Not., No 33, f. 139' (adicija).
529 I. SINDIK, n. d., str. 119, 123, 124, 125, 133, 135, 136, 152, 153, 155, 158, 227.
530 DAD, Matricola Lazarina, f. 47'; Test. Not. No 17, f. 67, No 20, f. 163'.
531 DAD, Test. Not., No 40, f. 192'-193'.
532 I. A. MILIĆEVIĆ, “U Ravnom prije 330 i prije 60 godina”, str. 192. (Osim Stjepana

Miloradovića u dokumentu se spominju i dvojica Nikolića - knez Brajan i knez Ivan, Ivan
Pavlović iz V. Međe, Raič Ivanović, knez Mile Medvjedović i Matijaš Kordić.)

533 B. HRABAK, “Zemljišne parcele feudalaca i muslimanskih seljaka u Popovu,
Zažablju i Trebinju”, str. 31-45

534 V. KORAĆ, Trebinje, knj. II/1, str. 103-104.
535 I. SINDIK, n. d., str. 119, 123, 124, 125, 133, 135, 136, 152, 153, 155, 156. i 227.
536 DAD, LB G 1652-1659, f. 196; H. HAJDARHODŽIĆ, “Hercegovačke porodice u

XVII vijeku”, GZMS, N.S. E., sv. XXXII, Sarajevo, 1978, str. 158.
537 DAD, Deb. Not., No 88, f. 65.

Page 267

265

H. Z. - VI/03 8.1. Grad

U Dubrovniku je u drugoj polovici 17. i tijekom 18. stoljeća živjela
ugledna obitelj Ilije Miloradovića. Ilija se spominje u dubrovačkoj Kovnici
novca (Zecca) 1686. godine, kada je pozajmio 2.400 dukata.538 Osobito su
veliki ugled imali njegovi sinovi – Gabrijel i Mijo (Mihailo), ne samo kao
uspješni levantinski trgovci već i kao politički angažirani u protuturskim
akcijama na Balkanu, posebno u Hercegovini i Crnoj Gori. O njihovu podri-
jetlu i vjerskoj pripadnosti postoje određene kontroverzije, koje se u
maticama i drugim spisima ne bi mogle potkrijepiti.539

Poznato je da su braća Gabriel, Miho i otac im Ilija bili u Dubrovniku, i
tu su, kao i na Levantu, razvijali svoje poslovne aktivnosti.Vjerojatno su u
Dubrovnik došli u drugoj polovici 17. stoljeća. Kao trgovci poslovali su u
raznim mjestima na Levantu. Dubrovačko Malo vjeće raspravljalo je 28.
ožujka 1702. o dugu Đurice Karlovca (Ghiurizza Carlovaz), “tabelarius
publicus”, koji je trebao vratiti dug Gabrijelu Miloradoviću.540 Posebno su
intenzivno poslovali u Vidinu, gdje se Gabrijel spominje već 1692. godne.
Tamo je naručivao različitu robu: čohu, “landrinu”, kožuhe, rašu, kutije sa
slatkišima, mirisne vode (ružmarinova), vrste tekstila i drugo. Imao je
trgovačke odnose i sa Zadrom, gdje je 1706. isporučio volove.

Prema nekim podatcima, Miho i Gabrijel bili su 1707. u Rusiji, i oba su
se ponovno vratila u Dubrovnik.541 Za Mihu se zna da je nanovo otišao u
Rusiju i postao pouzdanik carskog dvora. Upućivan je u razne misije na
Balkanu, posebno u Crnoj Gori i Hercegovini. Važna mu je uloga na tim
prostorima u tijeku Austro-turskog i Mletačko-turskog rata 1711.-1718.
godine. Postao je i ruski general.542 Ruska carica Katarina II. dodijelila je
1776. Miloradovićima grofovsku čast i grofovski grb.

Dubrovački Senat uputio je Gabrijela Miloradovića 14. srpnja 1710. her-
cegovačkom sandžakbegu sa zahtjevom da se obustave nasilja nad dubro-
vačkim trgovcima koji su zaustavljani na putu u blizini Gacka.543 U dva

538 DAD, Zecca, No. 1., f. 232.
539 O Miloradovićima u Dubrovniku u 17. i 18. stoljeću ima nešto podatka kod V.

Vinavera, kada je riječ o trgovini, te H. HAJDARHODŽIĆA u svezi s političkim i vojnim
akcijama Mihaila Miloradovića.

540 DAD, Cons. Min., No 88, f. 56.
541 R. SIMONOVIĆ, “Manastir Žitomislići u Hercegvini”, Letopis, MS, sv. I., N. Sad,

1892, str. 58-59 (Drži da su Miloradovići trajno otišli u Rusiju 1711.)
542 H. HAJDARHODŽIĆ, n. d., str. 156-173.
543 DAD, Lett. e com. di Lev., 18, 1707-1712, 132‘; J. RADONJIĆ, knj. V, str. 76-77.

Similer Documents