Download Karaman PDF

TitleKaraman
File Size3.4 MB
Total Pages36
Document Text Contents
Page 1

Fragment iz crkvice Sv. Mihajla kod Stona uzidan u dvorištu oko crkvice.

CRKVICA SV. MIHAJLA KOD STONA

I. Uvod.
Na južnom kraju stonskog polja, baš u vrh jedne glavice, nalazi se starinska

crkvica sv. Mihajla. Crkvicu, njezin tloris i konstrukciju, fragmente dekorativne skulp­
ture u crkvici, i očajno njezino stanje opisao je još g. 1898. Radić u Starohrvatskoj
Prosvjeti pripisujući crkvicu sv. Mihajla čak VIII. stoljeću po Kr. Crkvicu sv. Mihajla
spomenuše po tom, sasvim kratko, Bjelovučić u svojoj povijesti poluotoka Rata i,
prema Radićevu opisu, Vasić u svojoj knjizi о dalmatinskoj umjetnosti srednjega
vijeka1. Kada sam ovoga proljeća kao konservatoř spomenika u Dalmaciji posjetio
stonsko polje, pošao sam i do sv. Mihajla, do kojeg vodi ne dug ali kamenit i
uzbrdit put, u dvoumici, hoću li još naći tu crkvicu.

Crkvica sv. Mihajla, koju nam je dobar udes sačuvao, uklopljena je danas
u skup prostih zdanja samostana duvna trećoretkinja sv. Dominika. Duvne imaju
tu na vrhu glavice sv. Mihajla svoje čedno seljačko gospodarstvo. Ispred crkvice
sv. Mihajla građena je u novije doba malena crkvica, koja sada služi duvnama za
bogoslužje. Do nedavna ulazilo se je u staru crkvicu kroz vratašca u stražnjem zidu
nove crkvice. Danas su i ta vrata zazidana i jedini pristup u crkvu sv. Mihajla je
niska, pravokutna rupa u sjevernom zidu te crkvice; treba proći kroz tamno spre­
mište u prizemlju kućice duvana i duboko se sagnuti ispod spomenutog otvora u
zidu crkvice, е da se može u nju ući.

Ušavši tako u crkvicu našao sam se u malenoj građevini interesantnoj po
svojoj konstrukciji i građevnim oblicima, te po uzidanim fragmentima pleternih skulp­
tura osobitog tipa; jedva neko 2l/2 metra širokoj a neko 4х/2 metra dugoj; ras­
klimanih i mjestimice široko raspuklih zidova, koje potres može da svaki čas poruši
sa svim afreskima na tim zidovima i pretvori ih u hrpu kamenja i prašine; te s velikom
rupom u na pô porušenom krovu, kroz koju rupu nevrijeme i kiša nesmetano biju
lik u afresku jednog našeg vladara iz srednjeg vijeka, ktitora crkvice sv. Mihajla.
Moju je, naime, pažnju u crkvici najvećma privukao jedan lik u afresku djelomice
još prekriven maltom kasnije žbuke, lijevo od negdašnjeg ulaza u crkvicu, a koji su
1 Isp. Starohrvatska Prosvjeta III. str. 22, 42 i IV. Arhitektura i skulptura u Dalmaciji od početka

str. 77—81; Bjelovučić Dr. N. Z. Povijest po- IX. do početka XV. veka 1922. Beograd str. 35.
luotoka Rata 1921. Split str. 53; Vasić M. M.,

6

Page 2

82 Ljubo Karaman

lik raniji posjetioci crkvice, Radić i Bjelovučić, bili okrstili bizantinskim svecem. Po
mjestu u crkvici, gdje se je taj lik nalazio, po njegovu kostimu i pozi, kao što i
po izrazitim individualnim crtama njegove glave, lik me je već u prvi mah jako pod­
sjetio na portrete ktitorä s modelom zadužbinske crkve u rukama poznate iz srednje-
vjekovnih crkava Srbije i Balkana; pa ne mogoh odoljeti, da nožićem oprezno ne
skinem maltu poviše ruke i poviše glave tog lika, e da vidim, nema li on model
crkve u rukama a vladarsku krunu na glavi. Moje se nagađanje pokazalo potpuno
ispravnim (si. 6). Iznenađenje je za mene bilo tim veće i ugodnije, što taj nepoznati
naš kralj nosi na vlas jednaku krunu kao i hrvatski vladar na basrelijefu splitske
krstionice, о kojemu sam baš kratko vrijeme prije toga bio pisao1 (si. 13).

Uočivši značenje ove crkvice zbog njezine zanimive gradnje i skulptura i u
nas vrlo rijetkih afresaka iz ranijeg srednjeg vijeka i posebice zbog lika kralja kti-
tora, interesovao je Konservatorski Ured za Dalmaciju u Splitu Građevinsku Direkciju
u Dubrovniku za snimanje i izradbu trebovnika popravka crkvice a Ministarstvo
Prosvjete za osiguranje sredstava potrebitih za taj popravak. Koristeći se boravkom
u Dubrovniku restauratora slika prof. Sternena dao je Konservatorski Ured međuto
crkvicu fotografski snimiti i očistiti afreske u njoj, koji su bili ispod novije žbuke;
dočim je crkvica grafički snimljena, u tlorisu i presjecima, susretljivošću arh. Valenta
u Dubrovniku. Tako mi je moguće, da već sada dadem prvi izvještaj о crkvici.

II. Opis crkvice.
Arhitektura: Crkvica sv.€Mihajla (si. I)2 ima upravo

minimalne dimenzije: 4*38mX2'51m. To je jednostavna
građevina na jedan sami presvođeni brod. Pravilno je
orijentovana od zapada prema istoku. Osnova crkvice je
dugoljast pravokutnik. Apsida je iznutra polukružna a
izvana pravokutna i strši nešto van začelja crkvice.

Zidni perimetar crkvice je obilato raščlanjen s vanjske
i nutarnje strane (si. 1 i 2). Vanjske zidne plohe crkvice rese,
svud uokolo, uzane i dugačke a plitko naskočené uresne
lezené, koje se ispod strehe spajaju u lukove. Tih deko­
rativnih arkadica je danas vidjeti pet na južnom, uzdužnom
zidu a pet na istočnom, začeljnom zidu. Prva dva para
lezena na južnom zidu imaju dvostruki red arkadica, jednu
poviše druge. U nutarnje zidove pak duboko zadiru du­
gačke polukružne izdubine ili niše, po tri na svakoj strani
crkve; upadaju u oči sa svoje uzanosti obe niše na istoč­
nom zidu sa strane apside.

Sklonost obilatom raščlanjenju imamo ne samo u tlorisu već i u oblicima
arhitektonskih česti. Lukovi poviše niša opetuju se dvaput jedni iznad drugih, a nu­
tarnji pilastri crkvice ispadaju u dva stepena.

SI. 1. Tloris crkvice sv. Mihajla
kod Stona.

Isp. Vjesnik za arheologiju í historiju dalma-
tinska za g. 1924.—25. Split. Prilog I. str. 3 ss.
i Zbornik kralja Tomislava Jugoslavenske Aka­
demije Znanosti i Umjetnosti u Zagrebu, po­
sebna izdanja knj. XVII. str. 391 ss.

2 Kako nijesam dobio na vrijeme planove i pre­
sjeke crkvice od arh. Valente, donášam tloris
crkve prema Radićevu tlorisu u Starohrvatskoj
Prosvjeti IV. 1. c. Unio sam samo svodove, kr-
state sa strana i polucilindrički po sredini, koji
se ispod opale žbuke još jasno raspoznaju.

Page 18

98 Ljubo Karaman

• ^каГ^кйР?*

•* wlrK\<^9l

' lít^cM^ř



• В и Е «

•"?¥

Е Я

у ЛИ

• •

i- Г." -

r, v jJjjjjj

W •

•HHRR >.
• И В ' н _, -

«t





ш
ы

Slika, koja je bila po­
više sv. Jurja, propala je,
jer se je na tome mjestu
zid crkvice srušio. Druga
niša ima s jedne i s druge
strane samo malo tragova
afreska: nejasne tragove
slika u niši i na pilastru
desne strane i ostatke dra­
perije ispod prozora u niši
lijeve strane (od ulaza).

Treća niša lijeve strane
nema više afresaka, ali je
u nasuprotnoj niši desne
strane sačuvan afresko sv.
Ivana Krstitelja i poviše
njega donji dio neke druge
slike.

Sv. Ivan je visoka i duga
figura isposnika. Preko ze­
lenkaste donje haljine pre­
bacio je jarko-crveni plašt,
koji mu otraga duboko dolje
pada a sprijeda je grubo za­
vezan u uzao; s ruba plašta
vise rese1. U lijevici drži
svetac modrikasti svitak
(rotulus); a desnicu, preko
svake mjere izduženu, diže

u prijeteći proročki gest. Od jakog je efekta svečeva glava, ovjenčana svetačkim
vijencen, s dugom razbarušenom kosom i nizdol puštenim brčinama, a mrka izgleda
i strašno nemirnih očiju (si. 11).

Sv. Ivan predstavljen je po običajnoj ikonografskoj formuli. Neumoljivog
propovijednika pokore označuje strogo lice, duge razbarušene kose, visoko u znaku
prijetnje podignuti kažiprst desnice i grubo zauzlani plašt s resama. Prost plašt s du­
gim resama zamijenjuje životinjske kože s dugim dlakama, kojima se svetac u pustari
prekrivao. Kao preteču i proroka Kristova pokazuje ga onaj zavíjeni listić (rotulus)
u ljevici, na kojemu se obično čitaju prorokove riječi: ecce agnus dei2 i t. d. Za
čudo na listiću našeg sveca nema nikakova natpisa, a sam listić je modrikaste boje
kao ocalni mač sv. Jurja. Očito je, da majstoru slikaru afreska nije bio potpuno
jasan smisao i svrha toga listića. Ikonografske formule stvarane su u srednjem vijeku

SI. 11. Glava slike Sv. Ivana.

1 Na gornjem crvenom plastu su konture i nabori
naznačeni crnom i tamno-crvenom bojom, a na
donjoj zelenkastoj haljini crno-smeđom i tamno-
zelenom bojom. Osvijetljena mjesta označuju
bijele crte.

2 Isp. Folnesics, Die illuminierten Handschriften
in Dalmatien 1917. str. 28, 55 i 56, si. 32, 68
i 69.

Page 19

Crkvica sv. Mihajla kod Stona 99

u velikim centrima skolastične učenosti na Zapadu Evrope. U provincijsku sredinu
Dalmacije, pogotovo u manja mjesta kao što je Ston, dolazile su te formule dijelom
iskrivljene, dijelom neshvaćene. Imamo u nas primjera za to i kod djela, koja su
daleko naprednija od crkvice sv. Mihajla: monumentalan Radovanov portal na tro­
girskoj katedrali (1240.) kod prikazbe dvanaest mjeseci u godini donáša samo šest
mjeseci, a razvijeni listići, na kojima stoji oznaka odnosnog mjeseca, ostali su svi
bez natpisa1.

Poviše sv. Ivana u istoj niši su ostaci druge slike. Jedna figura bosih nogu u
zelenkastoj haljini sjedi na prestolju iskićenu biserom i dragim kamenjem: to je sve,
što se još razabire, a premalo je, da se odredi ikonografsko značenje negdašnje slike.

I na zidu iza oltara ima ostataka afresaka. U dvjema uzanim nišama sa strana
apside vidi se po jedan svetac odjeven u svečano karirano odijelo, bogato iskićeno
bordirama bisera i dragog kamenja (vertikalna bordira na crvenom, kariranom plastu,
a vodoravna bordira na rubu donje, zelene tunike). Kostim, koji podsjeća na nošnju
na bizantinskom dvoru, mladenački i ponešto ženskunjav izgled tih svetaca i nji­
hovo mjesto u crkvi kod oltara dopušta nagađanje, da su to sveti arhanđeli, iako
nijesam uspio da uočim običajne atribute njihove (vrpce oko glave, krila, štap, globus
u rukama). Ispod arhanđela s desne strane tragovi su jako oštećenog sveca u cr­
venoj haljini, a bez glave.

U srednjoj, velikoj niši apside vide se ostaci velikog križnog svetačkog
vijenca oko Kristove glave. To je kasnija radnja bez vrijednosti. U ostacima izvor­
nog starijeg afreska poviše Kristove glave vide se dvije, regbi, gole figure, koje kao
da se klanjaju nekoj figuri ili kompoziciji u sredini.

I na svodu ispred apside sačuvani su ostaci afreska: poprsje sveca, koji
s ugla svoda rukom ukazuje na medaljon u sredini svoda (Krist u medaljonu i evan­
đelisti?)2 Kada se ovi afreski bolje očiste, možda će se moći nešto detaljnije i
sigurnije reći о njihovu ikonografskom značenju.

Stil i doba afresaka. Slikanje u crkvici sv. Mihajla izvedene su u čistoj
afresko-tehnici, to jest slikanje je izvršeno na još svježoj malti, prije nego se ova
osušila. Podloga malte je čvrsta i glatka. Slikarije su stoga dobro izdržale vijekove
i nevrijeme u na pô porušenoj crkvici. Samo su oni dijelovi slika, koji su bili vid­
ljivi i izloženi zraku i suncu i prije čišćenja afreska od žbuke, koje je prošle go­
dine izveo prof. Sternen, nešto izblijedjeli.

Afreski sv. Mihajla imaju osebine sloga ranoromaničkog slikarstva. Majstor
niže figure na dekorativnom fondu bez oznake krajolika ni interieura; a figure su
slikane većma konturiranjem bojadisanih ploha (njem. Konturmalerei) nego li mo-
delacijom svijetla, sjena i polusjena.

Pozadina afresko-slikarija u sv. Mihajlu je razvedena u tri vodoravna pojasa
zelene, modre pa opet zelene boje. Ovaj način prikazivanja pozadine ima svoj korijen

: ч
1 Kod mjeseca janura je nosioc listića za oznaku lichen Kunstdenkmale Dalmatiens 1884. str. 205

mjeseca tako nespretno umiješan u jednu sliku si. 53 i Jackson T. G., Dalmatia, the Quarnero
s likom, koji, grijući se kod vatre, personificira and Istria 1887. II. str. 117).
januarsku studen, da su prvi opisivači trogir- 2 Inkarnat poprsja je žut, a konture zelene; trag
skog portala viđali u prikazbi tog mjeseca stro- aureole ili medaljona u sredini svoda još je
jarnu kože (isp. Eitelberger, Die mittelalter- vidljiv.

Page 35

Crkvica sv. Mihajla kod Stona 115

hajla i Zvonimira. Marković veli, da Zvonimir bijaše postigao od pape kraljevsku
krunu, što je htio i Mihajlo postići (î. ñ Duklj. barska metrop. str. 52); Jireček piše,
da je Mihajlo uzeo sebi kraljevski naslov nach dem Beispiele der Kroaten (o. c. str.
211), a Šišić, da je srpski kralj Mihajlo htio da prizna papu vrhovnim gospodarom
po primjeru hrvatskog kralja (o. c. str. 570). Materijalan dokaz tog povađanja za
primjerom hrvatskog kralja imamo u kruni kralja-ktitora u sv. Mihajla.

Kruna kralja-ktitora važna je još za nas, jer ona najljepše potvrđuje pret­
postavku, da je na splitskom basrelijefu prikazan hrvatski kralj.

Do tog zadnjeg rezultata došlo se je naime u glavnom na temelju oblika
krune na basrelijefu. Moglo se je međuto prigovoriti, da je smjelo oslanjati za­
ključke na obliku krune prema izgledu na basrelijefu, koji je izradio majstor jedva
vješt predočivanju figura i predmeta. Sada smo međuto ustanovili identičan tip
krune na spomeniku, koji nije ni u vremenu ni u prostoru dalek od basrelijefa, a
na kojemu je kruna predočena daleko većom vještinom i točnosti. Time je splitska
kruna dobila čvršći oslon i tumač svojim možebitnim nejasnostima u ovom drugom
spomeniku; u njemu se splitska kruna, da tako rečem, kao u zrcalu .ogleda. Sada
nije smjelo govoriti î čvrstim uhobranima kod splitske krune i iz njihove pojave
izvađati zaključke.

Pa još jedno. Moglo se je također reći, da majstor splitskog basrelijefa
nije možda poznavao ni krune bizantinskih careva, koji su bili vrlo daleko od Splita
ni krune hrvatskih vladara, koji vjerojatno nisu nosili krune do li u rijetkim i sve­
čanim prigodama, pa da je stoga prikazao bilo cara Bizanta bilo kralja Hrvata
s krunom svoje mašte, koja slučajno podsjeća na- krune kasnog karlovinškog doba.
Sada mora i ovakav prigovor pasti pred činjenicom, da je kralj Mihajlo mogao
preuzeti i oponašati samo realnu krunu svog susjeda a nikako fantastičnu sliku sa
jednog basrelijefa. Tako se obe krune na splitskom basrelijefu i na stonskom
afresku vežu i upotpunjuju u izvodima i rezultatima. One nam ilustriraju jednu za-
nimivu historijsku činjenicu to jest pokazuju, kako su hrvatski i srpski kraljevi na
istočnom Jadranu do u XI. (odn. XII.) vijek uščuvali tip krune kasno-kar lov inske dobe1.

I ovim završavam reasumirajući još jednom rezultate članka. Upoznasmo
crkvicu dalmatinske sitne arhitekture ranog srednjeg vijeka zanimivu sa stanovitih

jama (vidi Sišić o. c. str. 559 nota 7 i str. 570).
Ističem ovu okolnost, jer bi izravno šiljanje
krune Mihajlu po papi iz Rima bilo teže do­
vesti u sklad s tokom stvari, kako su ovdje
prikazane to jest s činjenicom, da je Mihajlo
preuzeo oblik krune, koja je u njegovo doba
bila u porabi samo u susjednoj Hrvatskoj. Î
šiljanju krune po papi nema međuto u izvorima
ni govora, već samo î priznanju kraljevske časti
i državne samostalnosti.

1 Mislim još jednom navratiti se na pitanje hr­
vatske krune; ovdje ističem još, da se kruna u
Splitu i ona u Stonu između sebe potpuno po­
dudaraju u svim bitnim i karakterističnim de­
taljima, dočim ih samo jaka sličnost veže s
krunama karlovinških vladara druge polovice

IX. vijeka. U jednom se naime detalju te dvije
naše krune ipak razlikuju od kruna karolinških
vladara, a to je u križićima iznad krune mjesto
trolisnih vršaka (fleurs de lys) običajnih na
krunama zapadnih vladara (sh 14). Kada još
nijesam znao za krunu u Stonu bio sam sklon
pripisati križiće na splitskoj kruni netočnosti
splitskog majstora; danas, kada taj isti motiv
nalazim jasno predočen i crtan na kruni u Stonu,
ne mogu se oteti utisku, da to može biti jedna
zbiljska varijanta naših kruna. Svakako ove
haše krune veže sa zapadnim krunama druge
polovice IX. vijeka motiv čvrstih uhobrana;
a taj je toliko karakterističan i izniman, da ne
možemo njegovu pojavu na našim krunama
pripisati slučaju.

Page 36

116 Ljubo Karaman

znakova nutarnjo-balkanskog uticaja, zanimivu sa svojih pleternih skulptura poseb-
nog tipa i sa svojih afresaka, najstarijih saèuvanih u našoj zemlji; vidjesmo u toj
crkvici lik nekog zetskog kralja, prvi po recUi lik u seriji portreta naših srednje-
vjekovnih kraljeva-ktitorá, koji nam je uz to ušèuvao, u svojem kostimu i kruni,
zanimive podatke za našu historiju; sve je to, mislim, dostatan razlog, da nadležni
faktori namaknu napokon sredstva za popravak ove crkvice, koji popravak Konser-
vatoø u Splitu od nekoliko godina bez uspjeha urgira.

SPLIT LJUBO KARAMAN

Similer Documents