Download DenBraun - Andjeli i Demoni PDF

TitleDenBraun - Andjeli i Demoni
File Size1.1 MB
Total Pages237
Document Text Contents
Page 1

1



Brown: ANĐELI I DEMONI:


Č i n j e n i c e:

Najveći svjetski institut za znanstvena istraživanja, švicarski Conseil Européen pour le Recherche
Nucléaire (CERN), nedavno je uspio stvoriti prve čestice antimaterije. Antimaterija je identična fizičkoj
materiji, no sastoji se od čestica čiji je električni naboj suprotan od naboja čestica normalne materije.
Antimaterija je najsnažniji izvor energije poznat čovjeku. Stvara energiju sa 100% učinkovitošću
(efikasnost nuklearne fisije je samo 1,5%). Antimaterija ne izaziva zagađenje okoliša ni radijaciju, a
jedan kilogram bi bio dostatan da se zadovolje jednodnevne energetske potrebe Sjedinjenih Američkih
država.
Međutim, postoji jedna caka…
Antimaterija je izuzetno nestabilna. Zapaljiva je čim dođe u kontakt s apsolutno bilo čim… čak i zrakom.
Jedan gram antimaterije ima energiju nuklearne bombe od 20 kilotona, što je veličina bombe bačene na
Hirošimu.
Do nedavno proizvodnja antimaterije uspjela je u vrlo malim količinama radeći na niskim energijama i s
vrlo malim brojem atoma. No CERN je uspio stvoriti novi antiprotonski decelerator (usporivač) –
napredni uređaj za proizvodnju antimaterije pomoću kojeg bi se mogla proizvesti puno veća količina
antimaterije.
Međutim, postavlja se pitanje: hoće li ta eksplozivna supstanca uistinu spasiti svijet ili postati najubojitije
oružje svih vremena?

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Prolog

Fizičar Leonardo Vetra osjetio je miris spaljenog mesa i znao da je njegovo. Užasnuto je
gledao u obris koji se pojavio iznad njega. «Što želiš?»
«La chiave», odgovorio je grubi glas. «Lozinku.»
«Ali… ne-«
Uljez je ponovno pritisnuo, gurajući bijeli užareni predmet dublje u Vetrova prsa. Začulo se
cvrčanje mesa.
Vetra je bolno viknuo. «Nema lozinke!» Osjetio je kako gubi svijest.
Muškarac je piljio. «Ne avevo paura. Toga sam se i bojao.»
Vetra se borio da ostane pri svijesti, ali tama ga je sve više okruživala. Njegova jedina utjeha
bila je što čovjek koji ga je napao nikada neće dobiti ono po što je došao. No trenutak
kasnije, čovjek je izvukao oštricu i prinio je Vetrinom licu. Oštrica je lebdjela iznad Vetrine
glave. Pažljivo. Gotovo kirurški.
«Za ime Božje!» uzviknuo je Vetra. No bilo je prekasno.

Visoko na stepenicama pri samom vrhu velike piramide u Gizi mlada žena smijala se i
dozivala ga. «Roberte, požuri! Znala sam da sam se trebala udati za mlađeg muškarca!»
Imala je čaroban osmijeh.
Trudio se da održi korak s njom, no noge kao da su mu bile od kamena. «Čekaj me»,
preklinjao ju je. «Molim te…»
Dok se penjao, počelo mu se mutiti pred očima. U ušima mu je zujalo. Moram do i do nje!
Ali kad je ponovno pogledao, žene više nije bilo. Umjesto nje ugledao je starca trulih zuba.

Page 2

2

Starac je gledao dolje prema njemu, usana skupljenih u grimasu koja je odavala usamljenika.
Zatim je bolno viknuo, a njegov vrisak odjeknuo je preko pustinje.
Robert Langdon naglo se probudio iz no ne more. Telefon koji je stajao kraj njegova kreveta
zvonio je. Omamljen snom, podigao je slušalicu.
«Halo?»
«Trebam Roberta Langdona», rekao je muški glas.
Langdon se uspravio i sjeo u svom praznom krevetu pokušavaju i razbistriti glavu. «Dobili
ste ga… Ja sam Robert Langdon.» Proškiljio je prema digitalnom satu. Bilo je 5:18 ujutro.
«Moram vas odmah vidjeti.»
«Tko je to?»
«Zovem se Maximilian Kohler. Ja sam fizi ar atomske fizike.»
«Što?» Langdon se jedva mogao usredoto iti. «Jeste li sigurni da ste dobili pravog
Langdona?»
«Robert Langdon. Profesor religijske ikonologije na Harvardu. Napisali ste tri knjige o
simbologiji i –«
«Dobro, znate li vi koliko je sati?»
«Ispri avam se. Ali imam nešto što biste hitno trebali vidjeti. Ne mogu o tome preko
telefona.»
Iz Langdonovih usta oteo se poznati zijev. Ovakvo što mu se ve doga alo. Jedna od
opasnosti pisanja knjige o religijskoj simbologiji jest ta da te usred no i nazivaju vjerski
fanatici koji žele da potvrdiš najnovije znakove koje su dobili od Boga. Prošli ga je mjesec
nazvala striptizeta iz Oklahome i obe ala mu najbolji seks u životu ako doleti u Oklahomu i
potvrdi autenti nost križa koji se , kao nekom arolijom, pojavio na plahtama njezina kreveta.
Tulsanska ponjava, tako ju je Langdon nazvao.
«Kako ste došli do mog broja?» Langdon se trudio biti ljubazan, bez obzira na vrijeme.
«Našao sam ga na internetu. Na stranici o vašoj knjizi.»
Langdon se namrštio. Bio je siguran da na stranici nema njegovog ku nog broja telefona.

ovjek je o igledno lagao.
«Moram vas vidjeti», inzistirao je pozivatelj. «Dobro u vam platiti.»
Sad se Langdon po eo ljutiti. «Žao mi je, ali doista –«
«Ako odmah krenete, bit ete ovdje do –«
«Nikamo ja ne idem! Pa pet je sati ujutro!» Langdon je spustio slušalicu i srušio se natrag u
krevet. Zatvorio je o i i pokušao ponovno zaspati. Ništa. San mu je bježao s o iju. Nevoljko
je odjenuo ogrta i spustio se u prizemlje.

Robert Langdon bosonog je lutao kroz svoju pustu viktorijansku ku u u Massachusettsu
drže i u ruci svoj uobi ajeni lijek za nesanicu – veliku šalicu vru e okolade Nestlé's Quik.
Travanjska mjese ina prolazila je kroz izbo ene prozore i igrala se po orijentalnim tepisima.
Langdonovi kolege esto su se znali našaliti da mu ku a više nalikuje antropološkom muzeju
nego domu. Police su bile pune artefakata raznih religija iz cijelog svijeta. Ekuaba iz Gane,
zlatno raspelo iz Španjolske, idol s jednog od otoka iz Egejskog mora, ak i jedan vrlo rijetki,
istkani boccus s Bornea, simbol vje ne mladosti mladog ratnika.
Dok je Langdon sjedio na svojoj mjedenoj maharishi škrinji i uživao u toplini okolade, u
izbo enom prozoru pojavio se njegov odraz. Prikaz je bio iskrivljen i blijed…poput duha.
Ostarjelog duha, pomislio je okrutno se podsje aju i da njegov mla ahni duh živi u tijelu koje
podliježe starenju.
Iako nije bio posebno zgodan u klasi nom smislu rije i, etrdeset godina star Langdon imao
je ono što su njegove kolege zvale «akademska» privla nost – sijede zaliske u gustoj,
sme oj kosi, dubokr plave o i, o aravaju e dubok glas mi jak, bezbrižan osmijeh
akademskog atleta. Kao strastven skaka u vodu tijekom cijele srednje škole i fakulteta,
Langdon je još uvijek imao tijelo pliva a, naglašenu muskulaturu i visinu od metar i
osamdeset dva centimetra koje je budno održavao plivanjem pedeset dužina sveu ilišnog
bazena svaki dan.
Prijateljima je Langdon uvijek bio malo zagonetan. Izgledao je kao ovjek uhva en izme u
dva stolje a. Vikendima bi ga mogli vidjeti u kantini u trapericama kako raspravlja o

Page 118

118

Sljede e, ponovio je cijeli postupak. Izvadio je listi iz kaleža, pro ito ga na glas, naveo na
konac i zapisao ime u dnevnik. Gotovo istog asa Mortati je osje ao da prvo glasovanje ne e
uspjeti. Nisu imali konsenzus. Nakon samo sedam listi a, nominirano je sedam razli itih
kardinala. Kao što je bilo uobi ajeno, rukopis na svakom papiri u prikrivao je krasopis ili
tehni ko pismo. To skrivanje bilo je ironi no u ovom slu aju jer su kardinali o ito glasovali
sami za sebe. Ova o igledna pfevara, znao je Mortati, nije imala nikakve veze s
pojedina nim ambicijama kardinala. Bila je to šablona koje su se držali. Obrambeni manevar.
Taktika da osiguraju da nijedan kardinal ne dobije dovoljno glasova da pobijedi… i da
proslijede na drugo glasovanje.
Kardinali su ekali da stignu preferiti…

Kad je Mortati naveo zadnji papiri na konac, izjavio je da glasovanje «nije uspjelo».
Uzeo je konac na kojem su se nalazili svi papiri i i zavezao krajeve stvaraju i prsten. Potom
je položio prste na srebrni poslužavnik. Ulio je odgovaraju e kemikalije i odnio poslužavnik
do malog dimnjaka koji je stajao iza njega. Tu je zapalio listi e. Dok su listi i gorjeli, dodane
kemikalije su stvorile crni dim.
Dim se kroz cijev digao sve do krova i digao visoko iznad kapele kako bi ga svi mogli dobro
vidjeti. Kardinal Mortati je upravo obavio prvu komunikaciju s vanjskim svijetom.
Prvo glasovanje. Ništa.

Gotovo se ugušivši od para, Langdon se borio penju i se uz ljestve prema svjetlu na vrhu
rupe. Iznad sebe uo je glasove, ali nije mogao ništa razabrati.
Pred o ima su mu letjele slike žigosanog kardinala.
Zemlja… zemlja…
Dok se borio da iza e, vidokrug mu se po eo sužavati i bojao se da e izgubiti svijest. Dvije
pre ke od vrha, izgubio je ravnotežu. Zamahnuo je rukom prema gore pokušavaju i prona i
rub, ali bio je predaleko. Stisak je popustio i gotovo se stropoštao natrag u tamu. Osjetio je
oštru bol ispod ruku i iznenada je letio zrakom, dok su mu se noge ludo njihale iznad ponora.
Snažne ruke dvojice Švicarskih stražara uhvatile su ga ispod pazuha i povukle prema gore.
Trenutak kasnije Langdonova glava izvirila je iz vražje rupe kašlju i i pokušavaju i do i do
zraka. Stražari su ga izvukli iz rupe, odvukli preko poda i položili na tlo. Ležao je ispružen na
hladnom, mramornom podu.
Na trenutak Langdon nije bio siguran gdje se nalazi.
Iznad glave vidio je zvijezde… i planete kako kruže oko sunca. Mutni obrisi jurili su pored
njega. Ljudi su galamili. Pokušao se uspraviti i sjesti. Ležao je pri dnu kamene piramide.
Poznati ljutiti glas odjekivao je u kapeli i tada je Langdonu osvanulo.
Olivetti je galamio na Vittoriju. «Zašto to odmah niste pretpostavili?»
Vittoria je pokušavala objasniti situaciju.
Olivetti ju je prekinuo usred re enice i po eo izvikivati naredbe svojim ljudima. «Izvadite
tijelo. Pretražite cijelu katedralu!»
Langdon se pokušavao uspraviti. Kapela Chigi je bila puna Švicarskih strqžara. Strgnuli su
plasti ni zastor koji je ogra ivao kapelu od ostatka katedrale i Langdonova plu a ispunio je
svjež zrak. Dok je polako dolazio k sebi, Langdon je ugledao Vittoriju kako ide prema njemu.
Kleknula je do njega. Imala je an eosko lice.
«Jesi li dobro?» Vittoria ga je uhvatila za ruku i po ela mu mjeriti puls. Ruke su joj bile tako
nježne na dodir.
«Hvala.» Langdon je kona no uxpio sjesti. «Olivetti je ljut.»
vittoria je potvrdno kimnula glavom. «Smirit e se. Pro i e ga.»
«Propustio sam priliku.»
«Iskupi se onda. Uhvati ga prije nego što to ponovi.»
Prije nego što ponovi? Langdonu se to u inilo kao surov komentar. Ovo nam je bila jedina
prilika! Propustili smo je!
Vittoria je pogledala na Langdonov sat. «Mickey kaže da imamo još etrdeset minuta. Saberi
se i pomozi mi da prona em idu i kip.»
«Rekao sam ti, Vittoria, kipova više nema. Staza iluminacije je –« Langdon je stao.

Page 119

119

Vittoria mu se nježno osmjehnula.
Odjednom Langdon se po eo dizati na noge. Okretao se oko sebe gledaju i u umjetni ki rad
koji ga je okruživao. Piramide, zvijezde, planete, elipse. Iznenada mu se sve vratilo. Ovo je
prvi oltar znanosti, a ne Panteon! U trenutku mu je postalo kristalno jasno koliko je savršena
kapela Iluminata, puno suptilnija i pomnije odabrana od poznatog Panteona. Kapela Chigi
bila je smještena u zabitom alkovenu, doslovno rupa u zidu, naprvljena u ast velikog
mecene znanosti ukrašena zemaljskom simbologijom. Savršeno.
Langdon se umirio naslonivši se na zid i pogledao goleme piramidalne skulpture. Vittoria je
bila u pravu. Ako je ova kapela prvi oltar znanosti, možda je u njoj još uvijek prva oznaka
koju su postavili Iluminati, a koja vodi dalje Stazom iluminacije. Langdon je osjetio nalet nade
shvativši da još uvijek imaju šanse. Ako je kip uistinu ovdje, slijedit e njegovim tragom do
idu eg oltara znanosti i možda im se ukaže prilika da uhvate ubojicu.
Vittoria mu se približila. «Saznala sam tko je nepoznati kipar koji je napravio kipove.»
Langdon se naglo okrenuo prema njoj. «Što si rekla?»
«Sada još samo moramo skužiti koji kip ovdje –«
«Stani malo! Znaš tko je bio anonimni kipar?» Langdon je godinama pokušavao do i do te
informacije.
Vittoria se nasmiješila. «Bernini.» Zastala je. «Onaj Bernini.»
Langdon je istog asa znao da je pogriješila. Nemogu e da je to bio Bernini. Gianlorenzo
Bernini bio je drugi poznati kipar svih vremena iju je slavu na drugo mjesto mogao gurnuti
samo Michelangelo. Za vrijeme 17. stolje a Bernini je izradio više skulptura od bilo kojeg
drugog umjetnika. A, nažalost, ovjek kojeg su tražili bio je gotovo nepoznat, nikogovi .
Vittoria se namrštila. «Ne djeluješ mi uzbu en.»
«To je nemogu e. Ne može biti Bernini.»
«Zašto? Bernini je bio Galileov suvremenik. I bio je izvanredan kipar.»
«Bio je jako poznat i katolik.»
«Tako je», rekla je Vittoria. «Kao i Galileo.»
«Ne, ne», uvjeravao ju je Langdon. «Nije bio nimalo nalik Galileu. Galileo je bio trn u oku
Vatikana, a Berninija je Crkva obožavala. Imao je potpunu umjetni ku mjerodavnost nad
cijelim Vatikanom. Doslovno je cijeli život proveo u Vatikanu!»
«Savršena krinka. Tako su se Iluminati infiltrirali u Vatikan.»
Langdon je bio zbunjen. «Vittoria, Iluminati svog tajnog umjetnika zovu il maestro ignoto –
nepoznati majstor.»
«Da, njima nepoznat. Sjeti se masona – samo lanovi gornjeg ešalona znaju cijelu istinu.
Galileo je skrivao Berninijev identitet od ve ine lanova… zbog Berninijeve sigurnosti. Na taj
na in ga Vatikan nikako nije mogao otkriti.»
Langdon nije bio toliko uvjeren, no morao je priznati da to što Vittoria govori ima smisla.
Iluminati su bili poznati po uvanju tajnih informacija tako da su pojedini lanovi znali samo
neke dijelove tajne. Samo su najviši lanovi bratstva znali cijelu istinu. To je bila osnova zbog
koje su i mogli ostati tajni… vrlo malo ljudi znalo je cijelu istinu.
«A Berninijeva veza s Iluminatima», dodala je Vittoria sa smiješkom, «objašnjava zašto je
napravio te dvije piramide.»
langdon se okrenuo prema golemim piramidama i odmahnuo glavom.
«Bernini je bio vjerski kipar. On sigurno nije napravio te piramide.»
Vittoria je slegnula ramenima. «Reci to onom znaku iza tebe.»
Langdon se okrenuo i pogledao metalnu plo u:


KAPELA CHIGI
Arhitektonski riješio Rafael,

Unutrašnji dizajn u cijelosti izveo Gianlorenzo Bernini.


Langdon je dvaput pro itao plo u i još uvijek nije bio uvjeren u to. Gianlorenzo Bernini
proslavio se po kompliciranim, svetim skulpturama Djevice Marije, an ela, proroka, papa.
Kakve on veze ima s piramidama?
Langdon je pogledao gore prema visokim spomenicima potpuno smeten.

Page 236

236

Langdon se nacerio. «Možda bi u idućem eksperimentu mogla na ivercima dokazati da je
Zemlja ravna.»
Iz Vittorije se sad sve pušilo, a na usnama su joj se pojavili prvi tragovi ljutitog smiješka, «Za
tvoju informaciju, profesore, moj idu i eksperiment u i e u povijest. Namjeravam dokazati
da neutroni imaju masu.»
«Da neutroni imaju masu?» Langdon ju je za u eno pogledao. «O, pa nisam znao da si
katolkinja!»
Jednim laganim pokretom spustila se na njega pritiš u i ga za krevet. Nadam se da vjeruješ
u život nakon smrti, Roberte Langdon.» Vittoria je smijala dok ga je opkora ivala drže i ga
rukama za krevet, o iju punih vragolaste vatre.
«Moram priznati», smijao se sve ja e, «uvijek mi je bilo teško zamisliti da nakon ovog života
postoji nešto drugo.»
«Doista? Zna i nikad nisi doživio vjersko iskustvo? Savršen trenutak istinskog zanosa?»
Langdon je odmahnuo glavom. «Ne, ne vjerujem da sam tip ovjeka koji bi mogao doživjeti
vjersko iskustvo.»
Vittoria je dopustila da joj ku na haljina sklizne s tijela. «Vidim, nikad nisi bio u krevetu s
majstoricom joge, zar ne?»



Z A H V A L E

Veliku zahvalnost dugujem svom uredniku Jasonu Kaufmanu, dragom prijatelju, što je vrlo
rano prepoznao da bi simbolog Robert Langdon mogao biti vrlo zahvalna tema… i vjerovao u
to kamo bi me sve ovaj pothvat mogao dovesti.
Nezamjenjivoj Heide Lange – kojoj su me An eli i demoni odveli – što je ovom romanu dala
nov život i izvela ga u svijet.
Emily Bestler iz Atrie, te Benu Kaplanu i svima iz Pocket Booksa što su vjerovali u mene i
ovu knjigu.
Legendarnom Georgeu Wieseru što me uvjerio da pišem romane i mom prvom agentu,
Jakeu Elwellu, za svu pomo te što je prodao ovaj roman Pocket Booksu.
Mom dragom prijatelju Irvu Sittleru, što mi je pomogao da dogovorim audijenciju kod Pape i
omogu io da vidim dijelove Vatikana koje je vrlo malo ljudi imalo priliku vidjeti, td što je
vrijeme koje sam proveo u Rimu u inio nezaboravnim.
Jednom od najgenijalnijih i najnadarenijih živu ih umjetnika. Johnu Langdonu, koji je
prihvatio moju ponudu i izradio ambigrame za ovaj roman.
Stanu Plantonu, glavnom knjižni aru Ohio University – Chillicothe, što mi je bio glavni izvor
informacija za ve inu tema.
Sylviji Cavazzini na velikodušnoj turi kroz tajni Passetto.
I najboljim roditeljima na svijetu, Dicku i Connie Brown… hvala na svemu.

Tako er zahvaljujem CERN-u, Henryju Beckerttu, Brettu Trotteru, Pontifikalnoj akademiji
znanosti, Brookhaven Instituteu, FermiLab Library, Olgi Wieser, Donu Ulschu iz Nacional
Security Institutea, Caroline H. Thompson s University of Wales, Kathryn Gerhar i Omaru Al
Kindiju, Johnu Pikeu i Federation od American Scientists, Heimlichu Viserholderu, Corrinni i
Davisu Hammondu, Aizazu Aliju, Galileo Project of Rice University, Julie Lynn i Charliju
Ryanu iz Mockingbird Pictures, Garyju Goldsteinu, Daveu (Vilas) Arnoldu i Andri Crawford,
Global Fraternal Network, Phillips Exeter Academy Library, Jimu Barringtonu, Johnu Maieru,
izuzetnom oku Margie Wachtel, alt.masonic.members, Alanu Wooleyju, Librari of Congres
Vatican Codices Exhibit, Lisi Callamaro i Callamaro Agency, Johnu A. Stowellu, Vatolanskim
muzejima. Aldu Baggiji, Noahu Alirezi Harriet Walker, Charlesu Terryju, Micron Electronics,
Mindy Renaelaer, Nancy i Dicku Curtin, Thomasu D. Nadeau, NuvoMedia i Rocket E-books,
Franku i Sylviji Kennedy, Rome Bord of Thourism, Maestru Gregoryju Brownu, Val Brawn,
Werneru Brandesu, Paulu Krupinu iz Direct Contact, Paul Starku, Tomu Kingu iz Computalk
Network, Sandy i Jerryju Nolan, web guruu Lindi George, Državnoj likovnoj akademiji u

Page 237

237

Rimu, fizičaru i kolegi piskaralu Steveu Howeu, Robertu Westonu, Water Street Bookstore iz
Exetera u New Hampshireu i Vatikanskom opservatoriju.




O autoru:
DAN BROWN autor je bestselera Da Vincijev kod, An eli i demoni, To ka prevare i Digitalna
tvr ava. Diplomirao je na Amherst Collegeu i Phillips Exeter Academy. Živi u Novoj
Engleskoj.

Similer Documents