Download 91048964 Roland Barthes Mitologije PDF

Title91048964 Roland Barthes Mitologije
File Size4.2 MB
Total Pages93
Document Text Contents
Page 2

Izdavac: Naklada Pelago


Frane Petrica 7, Zagreb, Hrvatska


Tel/faks: + + 385/114852-505


[email protected]


www.peJago.hr


Za izdavaca: Du.!ianka Profeta


Urednica: Katarina Luketic


Prijevod s francuskoga: Morana Cale


Oblikovanje: Mileusnic+Serdarevic


Tisak: GrafiCki zavod Hrvatske


Zagreb, studeni 2009.


Izvornik: Roland Barthes: Mythologies, Editions du Seuil, 1957


© Editions du Seuil, 1957


© Za hrvatsko izdanje Naklada Peiago


© Prijevod na hrvatski Morana Cale i Naklada Peiago


Objavljivanje ovog djela pomoglo je


Ministarstvo kuiture Republike Hrvatske.


I

, ~
'I
'.I

i...


ISBN 978-953-7151-18-8 PELAGO

http:www.peJago.hr
mailto:[email protected]

Page 46

91 ROLAND BARTHES 90

GEMINIANI (zvani Raph iIi Gem). Juri s pouzdanom i pomalo
bescutnom pravilnoscu kao motor. Cestit gorstak, ali bez zara.
Zapusten i dopadljiv. Brbljav.

HASSENFORDER (zvani Hassen Velicanstveni iii Gusar Has­
sen). Ratoboran i umisljen vozac ("U svakoj nozi imam po jednog
Bobeta"). On je vatreni ratnik koji se zna samo tuci, nikad se ne
pretvara.

KOBLET. Zavodljiv pedalist koji je sebi mogao priustiti sve,
cak ida ne mjeri koliko ce se napregnuti. On je protu-Bobet, iza ko­
jega i kad ga nema ostaje strahovita sjena, kao Coppi.

KUBLER (zvani Ferdi, iii Orao iz Adziwila). Nalik na nosivi
stup, nezgrapan, odsjecan i hirovit, Kubler ima veze s temom elek­
triciteta. Katkad se sumnja da mu je jump neprirodan (drogira li
se?). Traged i komedijas (kaslje i sepa samo kad ga vide). Kao nje­
macki 8vicarac, Kubler ima pravo i duznost da govori kao crncic
poput Balzacovih Teutonaca i stranaca grofice de Segur ("Pehist
Ferdi. Gem je uvijek iza Ferdija. Ferdi ne moze krenuti").

LAUREDI. Onje izdajica, prokletnik Toura 55. Taj muje polo­
zaj omoguCio da se ponasa otvoreno sadisticki: htio je namuCiti
Bobeta prilijepivsi se kao krvolocna pijavica za njegov straZnji ko­
taco Bio je prisiljen popustiti: je Ii mu to bila kazna? U svakom slu­
caju, sigurno opomena.

MOLINERIS. Covjek posljednjega kilometra.
ROLLAND (Antonin). Blag, stoik, drustven. Cestu prevaljuje

prkoseCi nedaearna, redovit u postignuCima. Pokorno prati Bobeta.
Dvojba dostojna Corneillea: treba Ii ga zrtvovati? Tipicno zrtvova­
nje, jer je nepravedno i nuino.

Plavi vodic

Plavi vodic krajolik poznaje samo sa stajalista sIikovitosti. Slikovito
je sve sto je neravno. Opet nailazimo na gradanski obicaj da se oso­
bito vrednuje planina, stari alpski mit (potjece iz 19. stoljeca) koji
je Gide s pravom povezivao s helvetsko-protestantskim moralom,
a koji je uvijek funkcionirao kao bastardna mjesavina naturizma i
puritanizma (obnova zivota zahvaijujuCi cistome zraku, moraIne
ideje bliske vrhuncima, penjanje kao gradanska vrlina itd.). Na po­
pisu prizora sto ih Plavi vodic promice u estetske vrijednosti rijetko
nailazimo na ravnicu (spasava je sarno kad se moze reCi da je plod­
na), a nikada na visoravan. Jedino planina, klanac, tjesnac i bujica
imaju pristupa panteonu putovanja, zacijelo zato sto izgledaju kao

MITOLOGIJE

da podupiru moral napora i samoCe. Putovanje se u Plavome vo­
dicu tako razotkriva kao ekonomska preraspodjela rada, laki suro­
gat moralistickoga koracanja. Vee po tome mozemo ustanoviti da
mitologija Plavog vodita potjece iz prosloga stoljeca, iz povijesne
faze u kojoj je gradanstvo uZivalo u nekoj vrsti posve svjeze zanese­
nosti mogucnoseu da kupi napor, da ocuva njegovu sIiku i vrIinu a
da pritom ne podnese njegovu tegobu. U svakom slucaju, veoma 10­
gicno i veoma glupo, krajolik je zanimljiv upravo po tome sto je
nezahvalan, sto mu nedostaje prostranosti iii ljudskosti, sto se
svojom okomitoscu kosi s ugodom putovanja. Kako bilo da bilo,
Vodic ee moCi hladno zapisati: "Cesta postaje vrlo slikovitom (tune­
Ii)": nevazno je sto se vise nista ne vidi, kad je tunel ovdje postao
dostatan znak planine; onje dovoljno jaka vrijednosnica da se cov­
jek vise ne mora brinuti kako ce je unovCiti.

Jednako kao sto se brdovitost cijeni toliko laskavo da poniSta­
va sve ostale vrste obzora, Ijudskost predjela nestaje u iskljucivu
korist njegovih spomenika. Prema Plavome vodicu, Ijudi postoje
samo kao "tipovi". U Spanjolskoj je, na primjer, Baskijac pustolo­
van moreplovac, Levantinac je veseo vrtIar, Katalonac vjest trgovac
a Kantabrijac osjecajan brdanin. I ovdje pronalazimo virus biti, koji
se krije u temeljima svake gradanske mitologije 0 covjeku (pa zato
na bit i nailazimo tako cesto). Hispanska etnija time se svodi na op­
sezan klasicni balet, neku vrstu upristojene komedije dell'arte, koja
sluzi da svojom nevjerojatnom tipologijom maskira stvarni pogled
na stanja, klase i zanimanja. U drustvenom smislu, za Plavi vodic
Ijudi postoje jedino u vlakovima, gdje cine "mjesoviti" tred stalez.
8to se ostaloga tice, oni sluze kao puki uvod, cine zgodan roma­
neskni dekor koji treba da prikladno okruzi ono sto je bitno za
zemlju: njezinu zbirku spomenika.

Uz divlje tjesnace, mjesta moraIne ejakulacije, 8panjolska iz
Plavoga vodica poznaje samo jedan prostor, prostor koji preko ne­
koliko bezimenih praznina plete gust lanac crkava, sakristija, oltar­
nih stika, krizeva, relikvijara, pokaznica, tornjeva (koji su uvijek
osmerokutni), isklesanih skupina (Sveta obitelj i Rad) , rimskih por­
tala, crkvenih lada i raspela u prirodnoj veliCini. Svi su ti spomenici,
kao sto vidimo, vjerski, jer je s gradanskoga stajaliSta gotovo nemo­
guce zamisliti Povijest Umjetnosti koja ne bi bila krscanska i kato­
Iicka. Krseanstvo je u turizmu glavni dobavljac, a putuje se sarno
da bi se obilazile crkve. U slucaju 8panjolske, taj je imperijalizam
lakrdija, jer se ondje katolicanstvo cesto pojavljuje kao barbarska
sila kojaje glupo nagrdila prethodne tekovine muslimanske civili­
zacije: dzamija u Cordobi, gdje cudesnu sumu stupova neprestano
zakrcuju krupni oltari, iIi nalaziSte koje je unakazila napadna usto­
bocenost monumentalne (frankisticke) Ojevice, francuskog bi bur­

Page 47

93 ROLAND BARTHES 92

zuja morali navesti da baremjednom u iivotu nasluti kako postoji
i povijesno nalicje krScanstva.

Sve u svemu, Plavi vodic svjedoci koliko je uzaludan svaki
analiticki opis, kad taj opis istodobno odbacuje i objasnjenje i feno­
menologiju: on zapravo ne odgovara ni na jedno od pitanja koja
sebi moze postaviti moderni putnik dok prolazi stvarnim krajoli­
kom koji traje u vremenu. Izbor spomenika ukida i zbilju zemlje i
zbilju ljudi, ne izvjestava ni 0 cemu sto je sadasnje, to jest povijesno,
pa time sam spomenik postaje nepronican, dakle glup. Ono sto se
nadaje pogledu tako se neprestano pomalo poniStava pa, zahvalju­
juCi postupku koji je zajednicki svakoj mistifikaciji, Vodic postaje
upravo suprotnost onoga sto sam oglasava, sredstvo zasljepljivanja.
Svodeei zemljopis na opis spomenickog i nenastanjenog svijeta,
Plavi vodic izraZava mitologiju koju je prevladao jedan dio same
burZoazije. Nepobitno je da je putovanje (opet) postalo nacin da se
pristupa ljudskim, a ne vise "kulturnim" pojavama: danas su glavna
svrha putovanja ponovno (kao mozda u 18. stoljecu) obicaji u sva­
kodnevnom obliku, a prava pitanja koja danas zanimaju cak i naj­
veee laike ticu se podrucja drustvene geografije, urbanizma, socio­
logije, gospodarstva. Plavi vodic je medutim ostao na razini djelo­
micno propale gradanske mitologije, mitologije kojaje pretpostav­
ljala da je (vjerska) Umjetnost temeljna vrijednost kulture, ali je na
njezina "blaga" i "riznice" gledala kao na umirujuCi nacin da se
uskladiste razne vrste robe (stvaranje muzeja). Takvo je ponasanje
iskazivalo dvojak zahtjev: da se pribavi sto "zaobilaznija" kulturna
isprika, a da se ta isprika pritom ipak zadrZi u mrezi sustava broji­
vosti i prisvojivosti, kako bi se neizrecivo moglo u svakom trenutku
izraziti u racunovodstvenim velicinama. Sarno se po sebi razumije
da mit putovanja postaje potpuno anakroniean, cak i u srcu bUrZoa­
zije, pa pretpostavljam da bismo, kad bi se izrada novog turistiekog
vodica povjerila, recimo, urednicama Expressa iIi urednicima
Matcha, dozivjeli da, koliko god sporne i daJje morale biti, osvanu
posve drukcije zemlje: Anquetilovu iIi Larousseovu 5panjolsku na­
slijedila bi Siegfriedova, a zatim Fourastieova 5panjolska. Vidite
kako se vee u Michelinovu vodicu broj hotelskih kupaonica i vilica
nadmeee s brojem "umjetniekih kurioziteta": i bUrZujski mitovi
imaju svoju diferencijalnu geologiju.

5to se 5panjolske tice, istina je da zaslijepljenost i nazadnja­
eka narav opisa najbolje odgovaraju pritajenome frankizmu Vodica.
Osim na povjesnicarske tekstove u pravome smislu rijeei (uosta­
lorn, rijetki su i mrsavi, jer zna se da Povijest nije dobra bUrZujka),
tekstove u kojima su republikanci uvijek "ekstremisti" koji pljacka­
ju crkve (ali ni slova 0 Guernici), docim dobri "narodnjaci" vrijeme
provode "oslobadajuei", iskljuCivo zahvaljujuci "spretnim strateskim

MJTOLOGIJE

potezima" i "junaekome otporu", upozorit eu na procvat predivnog
mita-izlike, mita 0 prosperitetu zemlje: dakako, posrijedi je "sta­
tisticki" i "ukupni" iIi, da budemo tocniji: "trgovinski" prosperitet.
Vodic nam,jasno, ne kaZe kako se taj lijepi prosperitet rasporeduje:
nesumnjivo po hijerarhiji, kad nam se izvolijeva pojasniti kako je
"ozbiljni i strpljivi napor toga naroda doveo do reforme politickoga
sustava, kako bi se obnova postigla pomnom primjenom cvrstih
nacela reda i hijerarhije".

Ona koj a j asno vidi

Tehnokracijije danas novinarstvo sve, a nas je tjedni tisak sjediste
pravog suda Savjesti i Savjetodavnosti, kao u najljepsa vremena
isusovaca. Rijee je 0 modernome moralu, to jest 0 moralu koji nij e
emancipiran ali gajamci znanost, koji ne iziskuje toliko misljenje
mudraca opeeg usmjerenja koliko misljenje znalaca. Svaki organ
u Ijudskome tijelu (jer treba krenuti od konkretnoga) tako ima
svojega strucnjaka, istodobno papu i vrhovnog ucenjaka: Colgate­
ova zubara za usta, lijecnika iz Doktore, odgovorite mi za krvarenje
iz nosa, izumitelje sapuna Lux za kozu, Oca dominikanca za dusu
i novinara koji odgovara na pisma u zenskim casopisima za srce.

Srce je zenski organ. Baviti se njime zato u moralnome poret­
ku zahtijeva jednako osobitu osposobljenost kao 8to je ginekologo­
va u fizioloskom poretku. Savjetnica dakle svoje mjesto zauzima
zahvaljujud svojim ukupnim spoznajama u pogledu moraIne kar­
diologije: no za to se trati i karakterna osobina, koja je, zna se,
znamenito obiljezje francuskoga vje8taka (na primjer, u usporedbi
s njegovim americkim kolegama): tu pravo na znanstvenost dodje­
ljuje savez veoma dugog iskustva, sto ukljueuje i p08tovanja dostoj­
nu dob, i vjecne mladosti Srca. Savjetnica za pitanja srca tako se
pridruzuje uglednom francuskom tipu, tipu cudljivog dobrotvora,
obdarenoga zdravom iskren08cu (koja moze id do zlostavljanja),
veoma zivahnog u duhovitim odgovorima, prosvijetIjeno mudroga
ali sklonog povjeravanju, a cije znanje, koje je stvarno i skromno
se skriva, uvijek uzviseno satimlje carobna formula spornoga gra­
danskog morala: zdravi razum.

Po onome sto nam rubrika Pitanja srca izvolijeva 0 njima oda­
ti, savjetodavke su briZljivo lisene bilo kakva polozaja: kao 8tO se
pod nepristranim kirudkim nozem sirokogrudno stavlja medu za­
grade pacijentovo drustveno podrijetlo, tako se moliteljica pod Sa­
vjetnicinim okom svodi na cisti sreani organ. Odreduje je sarno nje­

Similer Documents